Poremećaji izgovora glasova
Koji glasovi su najčešće poremećeni?
Najčeće poremećeni glasovi kod djece i odraslih su: C, S, Z, Č, Ć, Dž, Đ, Š, Ž, te L, Lj i R. U dobi između četvrte i pete godine života čest je i krivi izgovor glasova K i G, koji se može zadržati i iza pete godine. Naravno, u praksi se susreću i odstupanja u izgovoru preostalih suglasnika, čak i samoglasnika. S pet godina života dijete bi trebalo pravilno izgovarati sve glasove hrvatskoga jezika. Do pet i pol godina bi se mogao uvažavati samo umekšaniji izgovor glasova Š Ž Č DŽ Đ Ć, ali ne njihovi drugi nepravilni oblici.
Kad je poremećen izgovor glasova govorimo o artikulacijskom poremećaju koji može biti samostalan ili u kombinaciji sa fonološkim teškoćama/poremećajem, što je i najčešći slučaj (otprilike trećina poremećaja izgovora je artikulacijska, a otprilike dvije trećine su i fonološki).
Prikaz uobičajene pojave glasova s obzirom na dob djece (Posokhova, 2005.)
A, O, E, P, B | 1 – 2 |
I, U, F, V, T, D, N, NJ,M, K, G, H, J | 2 – 3 |
C, S, Z, Š, Ž, L, LJ | 3;6 – 4;6 |
Č, Ć, DŽ, Đ, R | 4;6 – 5 |
KOJA JE RAZLIKA IZMEĐU ARTIKULACIJSKIH I FONOLOŠKIH TEŠKOĆA (kratko)?
Kod ARTIKULACIJSKOG poremećaja problemi nastaju radi perifernih teškoća u motoričkoj izvedbi glasa.
Dijete se uči kako i na kojem mjestu proizvesti glas, dobiveni glas ili skupinu glasova uvježbava u riječima i rečenicama, potom u većim jezičnim cjelinama. Dijete, uz uključivanje roditelja u uvježbavanje i automatizaciju glasova, relativno brzo, dobivene glasove može može korisiti u govoru.
Brzina primjene naučenog ovisi o broju poremećenih glasova, uglavnom je to od oko 2- 6 mjeseci.
Brzina, osim o umješnosti logopedice/logopeda, ovisi i o samom djetetu, kao i uključenosti roditelja.
Kod FONOLOŠKOG poremećaja dijete ima teškoće na razini fonološkog sustava.
Ovo znači da, pored što krivo izgovara neki glas, ima teškoće u slušnom uočavanju glasova i u njihovoj mentalnoj reprezentaciji. Dijete ne može odrediti kada treba upotrijebiti naučeni glas, niti mjesto na kojem taj glas dolazi u riječima.
Primjer: Dijete je na logopedskim vježbama dobilo glas L ali ga s teškoćama primjenjuje u spontanom govoru, ne zna u kojim riječima se ovaj glas nalazi i ne može odrediti na kojem mjestu u riječi će ga reći.
Tako za POKLON može reći PLOKON, ili u riječi LONAC glas L izgovori (jer je na prvom mjestu u riječi pa čuje), a u riječi KLUPA kaže KUPA (ne čuje ga). Ili kada isti taj L stavlja u riječ kao što je JABUKA pa kaže LABUKA…..
Ili, radilo se na glasu R pa dijete sada umjesto L u riječi ubacuje R jer su mu ovi glasovi slični (LAV postaje RAV, GLAVA postaje GRAVA…). A kad ista riječ sadrži L i R nastaje prava zbrka pa ROLE mogu biti LOLE, LORE, RORE.
Ovakav izgovorni poremećaj sporije se rješava i duže traje od rješavanja čistog artikulacijskog poremećaja. Sad vam je jasno i zašto! Osim rada, djetetu treba i vremena!
Početak i trajanje logopedske terapije
Terapija krivog izgovora glasova može započeti prije četvrte godine života, iza četvrte, oko pete…, što ovisi o količini poremećenih glasova, o vrsti poremećaja, zrelosti djeteta, pažnji, koncentraciji… Okvirna dob za početak korekcije je pet godina, preškolska dob svakako. Procjenu izgovora i predlaganje početka uključivanja djeteta u terapiju treba dati logoped.
Dužina trajanja terapije ovisi o količini poremećenih glasova, vrsti poremećaja (artikulacijski ili artikulacijsko-fonološki), o eventualnoj prisutnosti dodatnih odstupanja i utjecajnih teškoća kao što je građa i pokretljivost artikulatora (jezika, zubiju, nepca…), ev. neurološka uvjetovanost poremećaja, teškoće s održavanjem i usmjeravanjem pažnje, zrelost, motiviranost i suradljivost djeteta, roditeljska uključenost u proces uvježbavanja dobivenih glasova…Iz navedenih razloga dužina trajanja terapije koji put nije ista za naoko isti poremećaj. Za potpuni uspjeh potrebno je s terapijom krenuti na vrijeme, dolaziti u optimalnoj tjednoj i mjesečnoj dinamici, držati se eventualnih uputa za vježbanje s djetetom kod kuće, te ostati u terapiji do kraja. Najbolji uspjeh donosi polazak terapije barem 2 x tjedno, a uzevši u obzir sve navedene čimbenike, pojedina terapija može trajati 10-tak tretmana, 20-tak tretman…,oko dva mjeseca, tri mjeseca, oko šest mjeseci, oko godinu dana, dvije godine, ali i više (kod prisutnih izraženijih utjecajnih teškoća, izrazite nezrelosti djeteta, nedovoljno učestalog i neredovitog polaženja terapije, izostanka vježbanja kod kuće…)
Iz rezultata prakse, a što je u skladu i sa istraživanjima, možemo reći kako su se najbrže rješavali poremećaji jednog ili više glasova kod djece s čistim artikulacijskim poremećajem ili artikulacijskim teškoćama u kombinaciji s blažim fonološkim teškoćamakoja, kod djece koja su dobro surađivala, koja su dolazila dva puta tjedno i redovito, kod koje nije bilo većih utjecajnih teškoća i čiji roditelji su sudjelovali u uvježbavanju naučenog svakodnevno kod kuće.
Odnos prema poremećajima izgovora školske djece
Iako je prisutna sve veća svjesnost roditelja o važnosti isparavnog izgovora djece i odlaska na logopesku terapiju, još uvijek su ovi poremećaji u značajnom broju prisutni i kod školske djece, iz različitih razloga. Netko jednostavno ne primijećuje odstupanje u izgovoru djeteta, netko ne misli da je to nešto važno, kod nekih je prisutno mišljenje kako se krivi izgovor više ne može ispraviti ili da je nasljedan, a time i nepromjenjiv, neki nisu ostali u terapiji do kraja i na preporučeni način. Iz profesionalnog iskustva možemo reći kako školskoj djeci i mladim osobama često smeta njihov krivi izgovor. Važno je znati kako se ovi poremećaji mogu uspješno rješavati i nakon predškolske dobi, osobito kod djece u prvom i drugom razredu, ali i trećem i četvrtom razredu, ako postoji motivacija.
Naravno da nikada nije kasno pa niti u višim razredima osnovne škole, a naročito nije isto o kojim glasovima je riječ i o načinu krivog izgovaranja (o vrsti poemećaja). Nešto se rješava brže, a nešto sporije. Generalno, u ovoj dobi krivi izgovor je čvrsto ukorijenjen, djeca su u pubertetu (nestrpljiva su, nekritična ili prekritična, ubrzanija, sklonija odustajanju…) pa je za uspjeh terapije važna visoka motiviranost i suradljivost, striktno držanje terapijskih uputa, spremnost na izvođenje vježbi kod kuće i ostanak u terapiji do kraja.
U svakoj školskoj dobi, o uključivaju u terapiju odlučuju roditelji. Često smo od roditelja čuli kako je dijete zadovoljno svojim govorom, kako mu ne smeta što tako govori, kako ne želi ići logopedu i sl. Imajte na umu da djeci nije svjedeno ili da im u nekom periodu života neće biti svejedno. Odluku o korekciji izgovora nemojte prepustiti njima, već odlučite sami, a potom motivirajte dijete. Još jedan od razloga zašto ne treba odgađati rješavanje krivog izgovora je taj što se odstupanja u izgovoru teže ipravljaju što je dijete starije.
Terapija poremećaja izgovora u odrasloj dobi
Na tretman nam povremeno dolaze i odrasle osobe. Obzirom da je tretman u ovoj dobi drugačiji, zahtijevniji i traje duže nego li kod djece, potrebna je visoka motiviranost, učestalo polaženje terapije, te spremnost na suradnju i svakodnevno vježbanje po uputama kod kuće do postizanja uspjeha. Trajanje terapije i potpuni uspjeh ovisi i o glasu ili glasovima koji su poremećeni, općenito, najzahtijevnija je korekcija glasa “R” radi odrasle konstitucije jezika. Ali, sve se može popraviti ili poboljšati.
Među odraslim osobama koje su kod nas uspješno ispravile svoj krivi izgovor bili su oni kojima je izgovor bitan u budućoj ili tretutačnoj profesiji, te srednjoškolci, studenti i mlade osobe kojima je krivi izgovor bila frustracija iz djetinjstva.
Kako izgleda logopedska terapija?
Cilj je što prije dobiti korektne glasove, a potom ih uvježbavati i smjestiti u govor. Kako bi ovo postigli u najkraćem mogućem vremenu, svaki terapijski sat je maksimalno iskorišten, a to znači puno je “drila”. Kako bi djeca bila motivirana i htjela vježbati, neprekidno na umu imamo djetetovu individualnost, primjerenu pohvalu, razne vidove bodrenja, a najčešće i kratku društvenu igru. Također, čim je to moguće, uključujemo roditelje u proces uvježbavanja naučenog kod kuće kako bi usvajanje korektnog izgovora bilo brže i terapija trajala kraće.
U terapiji koristimo i specijalizirana logopedska pomagala, aparate i softvere.