Kraljevićeva 6, 10000 Zagreb

Jezične teškoće

Posebne jezične teškoće

Djeca s posebnim jezičnim teškoćama pokazuju značajna ograničenja u jezičnoj sposobnosti,a kojima uzrok nije neurološko oštećenje, oštećenje sluha ili neki drugi kognitivni deficit, nego je uzrok nepoznat (Leonhard, 1998 ).

Osnovne značajke PJT su: dijete progovara kasnije, usporen jezični razvoj, siromašniji rječnik, nepravilan poredak riječi u rečenici, agramatičnost (nedostatak funkcionalnih riječi- veznici, zamjenice, prijedlozi), prosječne opće intelektualne sposobnosti.

Šira slika jezičnih teškoća: sposobnost jezičnog usmenog i pisanog izražavanja je znatno ispod razine za mentalnu dob, prisutne su teškoće u razumijevanju verbalnog i/ili pisanog jezika, rječnik je ograničen, prisutna je prekomjerna upotreba malog broja općih riječi, postoje teškoće u odabiru odgovarajućih riječi; prisutne su teškoće u zapamćivanju riječi, postoje teškoće u brzini dosjećanja riječi, struktura rečenica je nezrela, prisutne su sintaktičke pogreške (slaganje riječi u rečenice i rečenica u veće cjeline), prisutni su agramatizmi (izostavljanje ili kriva upotreba roda, broja, padeža, glagolskih oblika), rečenice su nedovoljno tečne, prisutne su teškoće u redosljedu pri opisivanju prošlih događaja, prisutne su teškoće u samostalnom opisivanju, pričanju priče, u sastavljanju, razumijevanje govora i pisanog teksta je ispod razine za mentalnu dob.

Dijagnoza posebnih jezičnih teškoća daje se ako djeca na neverbalnim testovima inteligencije postižu rezultate tipične za svoju dob, dok na jezičnim testovima pokazuju loše rezultate (načelno, bar 1 standardna devijacija ispod tipičnih rezultata za neku dob).

Jezične teškoće utječu na čitanje i pisanje, te su u uskoj vezi s teškoćama u čitanju i pisanju.

Poremećaj jezičnog izražavanja i/ili jezičnog razumijevanja

Prema medicinskoj klasifikaciji bolesti DSM IV (Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorder), specifične poremećaje razvoja govora i jezika čine: poremećaji sposobnosti jezičnog izražavanja i poremećaji razumijevanja (uz specifične poremećaje izgovora, stečenu afaziju s epilepsijom [Landau-Kleffner], ostale poremećaje razvoja govora i govornog jezika, nespecificirane.

Poremećena sposobnost jezičnog izražavanja /Poremećaj ekspresivnog govora (dijagnoza prema MKB-10, Međunarodnoj klasifikaciji bolesti i drugih zdravstvenih problema)/ je specifični razvojni poremećaj kod kojeg je djetetova sposobnost jezičnog izražavanja znatno ispod razine odgovarajuće za njegovu mentalnu dob, ali je razumljivost govora u granicama normalnog.

Dijagnostičke smjernice su:  nedostatak pojedinih riječi (ili približnih riječi) do dobi od 2 godine kao i nemogućnost izražavanja jednostavnih rečenica od dvije riječi do dobi od 3 godine, smatra se značajnim pokazateljem poremećaja. Kasnije teškoće uključuju: ograničen razvoj rječnika; prekomjerna uporaba malog broja općih riječi, teškoće u odabiru odgovarajućih riječi i nadomjestaka riječi; kratko vrijeme izgovaranja; nezrela struktura rečenica; sintaktičke pogreške, poglavito izostavljanje završetka ili početka riječi; te pogrešna ili izostanak uporabe gramatičkih obilježja kao što su prijedlozi, zamjenice, članovi te promjene glagola i imenica. Javljaju se i netočna poopćenja pravila, kao i nedostatak fluentnosti rečenice i teškoće u redoslijedu pri opisivanju prošlih događaja.

Poremećaj razumijevanja /Poremećaj receptivnog govora (dijagnoza prema MKB-10, Međunarodnoj klasifikaciji bolesti i drugih zdravstvenih problema)/ je specifični razvojni poremećaj kod kojeg je djetetovo razumijevanje govora ispod razine odgovarajuće za njegovu mentalnu dob.

Dijagnostičke smjernice su:  izostanak reakcije na poznata imena (bez neverbalnih natuknica) do prvog rođendana, nemogućnost prepoznavanja nekoliko uobičajenih predmeta do 18 mjeseci starosti, ili nemoguænost praćenja jednostavnih, rutinskih uputa do 2 godine starosti. Kasnije teškoće uključuju nerazumijevanje gramatičkih struktura (nijekanja, pitanja, usporedbe, itd.) kao i nerazumijevanje suptilnih pojava u jeziku (ton, pokret itd.). Dijagnoza se postavlja samo kada je težina poremećaja izvan normalnih granica varijacije za mentalnu dob djeteta i kada nisu ispunjeni kriteriji za pervazivni poremećaj.

Poremećaj uključuje i poremećaj jezičnog izražavanja-razumijevnja.

Kako izgleda logopedska terapija?

Terapijski postupci ovise o dobi djeteta i stupnju jezičnog poremećaja. Ako se radi o predškolskoj djeci, naglasak u terpiji je na konstrukciji rečenica, pravilnoj upotrebi gramatičkih oblika, proširivanju rječnika, razumijevanju pitanja i raznih jezičnih sadržaja, postavljanju pitanja, prepričavanju i samostalnom izražavanju. Ako se radi o školskoj djeci, naglasak u logopedskoj terapiji je rad na razvoju usmenog i pisanog jezika, kroz razvoj rječnika, gramatičkih struktura, raznih oblika usmenog i pisanog izražavanja, te kroz razvoj razumijevanja jezika i govora. Za svako dijete program je individualiziran i prilagođen njegovim potrebama, a u većini slučajeva je popraćen i slikovnim i pisanim sadržajima-zadatcima koje je potrebno uvježbavati i kod kuće. Od velike važnosti je i uključivanje roditelja u terapijski proces.

NOVOSTI

LOKACIJA CENTRA: KRALJEVIĆEVA 6, MAKSIMIR
(kod križanja Maksimirske i Bukovačke)

LOGOPEDSKE RADIONICE

PROLJETNI ciklus

OD 25.01. – 13.06.2020.

PROGRAM PREVENCIJE TEŠKOĆA U ČITANJU (Logopedski program razvoja predčitalačkih vještina)

Grupe s malim brojem djece
Specijalizirani programi Centra