Individualna logopedska terapija
Obzirom da je svako dijete jedinstveno, mi mu tako i pristupamo. Cilj nam je u okviru individualne logopedske terapije ostvariti što bolju komunikaciju s djetetom i roditeljima, dati sve potrebne informacije o mogućnostima rješavanja konkretnog problema, te što je moguće brže postići napredak kod djeteta ili što prije završiti terapiju.
Tijekom dugogodišnje logopedske prakse profilirali smo se za rad s predškolskom i školskom djecom koja imaju jezične poremećaje i poremećaje izgovora glasova, teškoće u razvoju predčitalačkih vještina i teškoće u čitanju i pisanju, te u dijagnostici istih poremećaja. Povremeno nam se jave i odrasle, u pravili mlađe osobe, s poremećajima artikulacije.
KAKO POSTIĆI ŠTO VEĆU USPJEŠNOST U LOGOPEDSKOJ TERAPIJI?
KOLIKO LOGOPEDSKIH VJEŽBI TJEDNO JE POTREBNO U RJEŠAVANJU NEKE TEŠKOĆE?
Uključiti dijete u terapiju u tjednom intenzitetu koji je potreban za pojedini problem, dolaziti redovito na vježbe, biti u timu s logopetkinjom, tj. pratiti terapiju i provoditi zadane vježbe svakodnevno kod kuće.
Potrebno je raditi na motivaciji djeteta za sudjelovanje u terapiji.
Općenito, brže napreduju djeca s kojom se prema uputama radi i kod kuće, motivirana djeca, djeca s radnim navikama, djeca koja imaju bolju pažnju i koncentraciju i, naravno, djeca s manje složenim teškoćama.
Okvirne smjernice obzirom na intenzitet logopedskih vježbi:
❗ Artikulacijski i artikulacijsko-fonološki poremećaji – u početnoj fazi korekcije potrebno je dolaziti barem 2x tjedno (ili 3xtj.), kasnije se može prijeći na 1x tjedno (2xtj), najbolje u dogovoru s logopetkinjom
❗ Kod čistih artikulacijskih poremećaja terapija će biti brža, time će i prije doći do smanjenja broja tjednih vježbi i završetka terapije. Kada su pridružene i fonološke teškoće terapija će duže trajati, i više vremena će biti potrebno ostati u intenzivnijem tjednom tretmanu.
❗ Artikulacijski poremećaji su češći u kombinaciji s fonološkima nego li sami, i to u ovakvom omjeru (okvirnom): od svih poremećaja izgovora ukupno je oko trećina artikulacijskih (čistih) i oko dvije trećine artikulacijsko-fonoloških.
Ovo područje je više opisano radi toga što roditelji (većina) misle da je svaki nepravilan izgovor glasova čisti artikulacijski poremećaj.
❗ Poremećaji čitanja i/ili pisanja – u početnoj fazi preporučuju se vježbe barem 2x tjedno, bilo bi super i 3x, kasnije se vježbe mogu smanjiti, sve prema dogovoru. Treba imati na umu da odlazak na vježbe nije dovoljan, potrebno je svakodnevno raditi na razvoju čitanja kod kuće, barem 30 min, zadatke dobivene od logopetkinje + što više čitati, što god to bilo, od lektire do onoga što je djetetu zanimljivo. Ako se radi na pisanju, također je potrebno vježbati kod kuće, te ono što se vježba primjenjivati i u školi.
❗ Receptive jezične teškoće – preporučuju se vježbe najmanje 3x tjedno (3-5), nikako manje od 2x tj (ovo samo ako drugačije nije moguće). Pored ovoga, potrebno je svakodnevno raditi s djetetom kod kuće, treba se držati uputa i programa logopetkinje, jer od odlaska u “širinu” može biti više štete nego koristi.
Ovo je ozbiljna teškoća, terapiju treba započeti rano, konačnu prognozu je nezahvalno donositi naprečac, no, zna se, da je kod djece sličnih karakteristika razumijevanje puno bolje napredovalo ako se s djecom započelo raditi u ranijoj dobi, ako su bila češće uključena u logopedski program i ako se kod kuće radilo prema uputama, nego li kod djece kod koje intervencija nije bila takvog tipa.
❗ Ekspresivne jezične teškoće – preporučuju se vježbe 3x tjedno, ne manje od 2xtj., također je potrebno svakodnevno s djetetom raditi kod kuće i to prema programu kojega provodi logopetkinja. Odlazak u “širinu” nije dobar. Vježbe su dugotrajnije radi značajki teškoće pa je potrebno puno rada i strpljenja kako bi se djetetov jezik i govor razvili što bolje.